Da li je Mindfulness stvarno za svakog? Zapadnjački pristup Mindfulnessu često se fokusira na razne
koristi ovog pristupa, tako da svima deluje kao da je očigledan odgovor na ovo pitanje da. Ali da li
svesna pažnja znači isto za sve? Da li sve vežbe i pristupi odgovaraju svima? Zato je bitno da mi sami
izaberemo definiciju i standard toga što je nama bitno. Autentičnost razumevanja i izraza je jednako
bitna kao i sama praksa.
Često čujem od klijenata, a I u ličnom iskustvu, da ljudi osećaju dosta frustracije kada se radi o
vežbama dugog fokusa i praksi disanja. Dakle nerealno je očekivati da naš um može magično da se
isključi i dospe u stanje zena. Izuzetno je bitno da to uvek imamo na umu. Da sve te smetnje koje su
oko nas zapravo postoje i da i mi kao učitelji znamo vrlo svesno o tome koliko postoji raznih ometača.
Kao i sve što je deo globalne kulture, tako je i stres globalna pojava, I zato je jasno da je frustracija
nešto što delimo svi.
REST je jedan vid terapije koji je nedavno osmišljen. Skraćenica je za opuštanje, izdisanje, osećanje i
svesnost. Stvar počinje sa tim da samo prepoznaš svoje emocije i to kako se osećaš, da ništa ne treba
da se menja. Da je to jedno stanje, pa i ako je frustracija, da bude tu, sve to što smatraš da je haos.
Tako dobijaš šansu da primetiš sve što postoji. Kada pustiš svoju pažnju da bude fokusirana na
unutra, umesto na spoljašnji stimulus, polako ali sigurno počinješ da se opuštaš, jer se izgubi potreba
da se pretvaraš ili potiskuješ ono što te muči.
Sledeći korak je da stvorimo empatiju o tome, ko smo i gde smo sada. Tako pustimo sve ideje o tome
kako i šta treba da izgeda, da naš život treba da bude sastavljen od određenih ideja. Zato je bitno da
razvijemo tu vrlinu. Tako da savršenstvo ne postoji. Tako postajemo otvoreni da prihvatimo sadašnji
trenutak. Kada to prihvatimo tada rupa između, onoga što jeste i onoga što treba da bude postaje
sve manja.
Oseti tišinu. Dopusti da te tišina koja je u umu uvek tu obuzme, možda čak i osećaj praznine. Tako što
izbegavamo da primetimo da postoji nešto što je prazno u nama, dajemo sebi moć uvida u to. Da
shvatimo da ima stvari koje nam nedostaju. Tako jedino možemo da pokrenemo promenu.
Poverenje u to šta vidimo i šta osećamo je ključno. Jer baš tada, možemo da budemo sigurni u to da
to što osećamo jeste naše. Tako da kada praktikujemo ovaj vid svesnosti, mi razvijamo sposobnost da
bolje i lakše razvijamo uvide.
Probaj ovu vežbu, neka krene sa razumevanje sredine i onoga što se dešava u njoj, pa vremenom
možeš da razviješ osećaj sigurnosti i promene.