Istraživanje rađeno pre osam godina pokazalo je da mindfulness trening ima odličan uticaj na to kako se osećamo u
stresnoj situaciji i koje funkcije se aktiviraju u našem mozgu. Na
primer, kada smo pod stresom reaguje naša insula . Kada je
ona aktivna, mi imamo reakcije poput „sve je zbog mene, ja sam
kriv za sve“. To je deo mozga koji se bavi samorefleksijom i
procesima vezanim za tu vrstu moždane aktivnosti. Posledica
mindfulnes treninga je da je smanjena aktivnost u ovom delu
mozga, pa je, samim tim, promenjen i način na koji percipiramo
ove činjenice, ne tako primerene realnosti.
Istraživanja pomoću magnetne rezonantne tomografi-
je (MRT), takođe podržavaju teoriju mindfulnesa. jedno od njih
govori o promeni centra za kontrolisanje misli i emocija.
amigdala je sistem koji kontroliše emocije. Ona služi da nam
pomogne u prepoznavanju emocija i u tome kako na njih
reagujemo. Sa druge strane, prefrontalni korteks nam služi da
donosimo odluke. Praktikovanje mindfulnesa je pokazalo veću
aktivnost u amigdali i prefrontalnom korteksu.
Pored emotivnog centra u mozgu, mindfulnes pokazuje i
rezultate u oblasti mozga koja je zadužena za dugotrajnu i
kratkotrajnu memoriju. Kratkotrajna memorija nam služi da u
njoj sačuvamo podatke koji su nam trenutno potrebni za
zadatak, ili situaciju u kojoj se nalazimo. Sa druge strane,
dugotrajna memorija je tu da u nju pohranimo situacije i
sećanja vezana za davno prošla dešavanja.
Istraživanje koje je rađeno na 40 ispitanika koji su imali trening
mindfulnesa, pokazalo je odlične rezultate. Preciznije, ispitanici
su bili u stanju da brže pristupe sećanju koje im je trebalo u
datom momentu. Iako ovo deluje kontradiktorno, jer mindfulnes
propagira izbegavanje prošlih iskustava, on, sa druge strane,
pomaže široj metakogniciji koja je tu da nam pruži nove uvide.
Ispitanici su prijavljivali da pomoću mindfulnes treninga mogu
lakše da obavljaju zadatke i biraju sećanja koja su specifična za
situaciju u kojoj se nalaze, jer su sakupili resurse potrebne za
završavanje zadataka.
Ključno za ovo istraživanje je da su ispitanike različito tretirali,
jer su neki imali trening od četiri nedelje, a drugi trening od šest
nedelja. još jedan, jako bitan, rezultat je da su oni koji su duže
bili trenirani, imali bolji uspeh, tj. njihovi rezultati su bili bolji.
dakle, njihova koordinacija zadatka i sećanja specifičnog za tu
situaciju, kao i resursa potrebnih za rešavanje, bila je brža i
bolja.
