Tri glavna stuba Mindfulnessa
Fokusom, prihvatanjem i opuštanjem stičemo osećaj moći:
Ta moć da ovde i sada biramo kako želimo da reagujemo. Daje nam slobodu da osećamo i živimo sa uživanjem. Da li u svakom momentu vidimo sve što je zapravo ispred nas? Dakle, treba da počnemo od toga kako vidimo u poređenju sa onim šta vidimo. Ono što obično podrazumevamo kada kažemo da vidimo nešto na ovaj ili onaj način predstavlja grupaciju svih naših čula – vida, sluha, ukusa, emocija, mentalne percepcije. Mindfulness nas uči da sve te kanale treba da koristimo, ali bez uplitanja pređašnjih iskustava.
Iskusimo život svim našim čulima!
Fokus
Postoji uvreženo mišljenje da kada smo fokusirani mi nemamo misli. To je suprotno naučnim istraživanjima koja pokazuju da naš um prirodno luta 50 posto vremena.
Na primer, imamo jasan zadatak ispred sebe koji zahteva našu celokupnu pažnju, ali baš u tom trenutku nas neko pozove i ometa nas. To se dešava jako često, bilo na poslu, ili kod kuće.
Prvi korak je da primetimo da je pažnja odlutala. Fokusirati se prosto znači da smo svesni na šta nam je pažnja usmerena. Svesni smo da naša pažnja šeta okolo, a kada to primetimo, samo treba da je preusmerimo na ono što nam je bitno u određenom trenutku.
Neosuđivanje
Druga osnova mindfulness-a je neosuđivanje. Očekivanja, želje, fantazije, nametanje namera, menjanje ciljeva često su izvor pritisaka. Bitno je naučiti da smo najfleksibilniji i najsposobniji baš sada. U sadašnjem trenutku se nalazi sva naša snaga i sve što možemo sada da promenimo.
Većina stresa i neprijatnosti koju proživljavamo na poslu i u privatnom životu dolazi od naših uverenja i pogleda na svet. Verovatno je da smo se na te obrasce oslanjali tokom većeg dela našeg života, uključujući i u situacijama kada smo donosili ključne odluke. Ali problem sa rutinskim donošenjem odluka jeste aktivacija autopilota. Takav način života nas oslobađa odgovornosti. Reagujemo na prvu loptu i ne moramo da razmatramo puno stvari.
Suočeni sa situacijom, prošlim lošim iskustvima i strahovima od budućnosti, često ne vidimo ono što je jasno ispred nas. Zato nas mindfulness uči da ono što bismo uradili na ustaljen način uradimo totalno drugačije i da dobijemo potpuno novi rezultat.
Opuštanje
Poslednji koncept je ključan, a to je upravo opuštanje. Ako shvatimo da smo umorni i da nam treba odmor da bismo nastavili, važno je da to sebi i omogućimo. Mindfulness nas uči baš tome – uradi koliko je u tvojoj moći, za sve ostalo će biti vremena.
Kada smo ubeđeni da stvari treba da se odvijaju na način koji smo zamislili, a one se u realnosti odvijaju na potpuno drugačiji način, to često u nama izaziva patnju i nespokoj. Kada ne dobijemo ono što želimo, onako kako želimo, mi smo nezadovoljni. Naš um će forsirati određene rezultate i poglede na svet koje smo zacrtali. Tako ćemo se u tim situacijama susresti sa otporom i mentalnom disonancom.
Postoji uvreženo mišljenje da ćemo biti srećniji ako se ljudi oko nas ponašaju na način koji nama odgovara. Mindfulness tehnika nas uči da je sve zapravo igra i stvar percepcije.
Da smo mi ti koji mogu da promene način na koji posmatramo svet i da će sve tada biti lakše, jer smo u skladu sa svojim mogućnostima, a ne sa svojim očekivanjima, na koja nemamo baš nikakav uticaj.
Tako je jedna od glavnih karakteristika ove tehnike početnički um. To je način percepcije pomoću kog vidimo svet iz ugla deteta, kao da je sve što vidimo prvi put. Radom na sebi i svom napretku, kroz mindfulness terapiju i meditaciju, možemo da očistimo mentalni prozor kroz koji vidimo svet i da sve ispred nas bude bistro.
Unesite vašu mail adresu kako biste dobijali besplatne savete
MINDFULNESS-FLOW