Fizika i psihologija su zapravo jako povezane. Baš zato što sve što postoji u nama, postoji i oko nas. Dakle, nauke koje su nastale posle filozofije zapravo dele iste principe. Tako na primer po teoriji iz fizike, postoji kontinuum. Imamo crnu materiju koja čini 73 posto svemira i svega 4 posto materije koja je vidljiva. Tako je slično u psihologiji, na primer, količina nesvesnog je jednako proporcijalno veća od svesnog. Kada se saznanjem širi naše znanje o nesvesnom, onda se širi i mogućnost da o njemu saznamo više. Baš zato je psihoterapija jedan od načina da to postignemo.
Takođe po modernoj teorije fizike, univerzum nije jedan jedini. Tačnije, postoji beskonačno mnogo univerzuma oko nas. Samo što smo mi svesni samo jednog i to baš onog koji je naš. To ne umanjuje i ne menja činjenicu kakvi su ti univerzumi oko nas. Samim tim što se bavimo svojim mentalnim stanjem mi zapravo razvijamo spoznaju o tome šta je to oko nas i kako sve može da bude.
U skladu sa modernim načinom života i naša percepcija se vremenom promenila. Nekada smo poznavali samo par ljudi u svom plemenu. To je bilo vreme kada su ljudi živeli raštrkano po planeti i nisu bili sigurni u postojanje drugih ljudi, izvan njihove originalne sredine. Vremenom, proširilo se znanje o tome ko sve još postoji oko nas. Tako su, na primer, u gradovima živeli ljudi sa svih strana, pa se i svest brže proširila. Kasnije je izmišljen telefon, koji je omogućio povezivanje velikog broja ljudi. A kada se vratimo u sadašnji trenutak i pogledamo kako funkcioniše internet, možemo da shvatimo koliki je uticaj svog znanja o ličnostima koje čak nekada i nismo upoznali. To otvara vrata velikim teorijama o tome kakav uticaj to ima na čoveka, njegove emocije i saznanje o sebi.
Svakako te mogućnosti mogu da obezbede i više znanja. Takođe, mnoge studije su pokazale da mi percepiramo informacije i emocije koje dolaze iz sadržaja sa intereneta isto kao da su one prave i iskrene. Dakle, naš mentalni sklop ne vidi razliku između onoga što se nalazi onlajn i onoga što se dešava u realnosti. Dobro je misliti o tome kada budemo imali priliku da se sledeći put nađemo u kontaktu koji nam izaziva neku emociju onlajn.
Baš zato je jako bitno da imamo uvid u to da od vremena života u malim zajednicama do interneta i velike povezanoti nije prošlo ni 100 godina. Kao što se pretpostavlja, naš mentalni sklop je naviknut na novi način funkcionisanja, ali da li je spreman I da obradi informacija pravilno i kako će to uticati na naš razvoj je pitanje na koje još uvek nemamo odgovor.
Baš u tome i leži moderna dilema toga kako internet utiče na ljudsku populaciju. Suština interneta je da nam pruža znanje, a to znanje mi koristimo kao podršku za svoje misli, argumentaciju i način na koji razmišljamo. Tada i dobijamo saznanja o drugim načinima života. To menja naše stavove, kao i naše načine rezonovanja šta je dobro i šta je loše. Dakle, svest o tome dokle ide uticaj informacija koje čitamo onlajn je zaista ogromna. Naravno da nema potrebe za tim da pokušavamo da izbegnemo napredak. Ali ono što je sigurno jeste da treba da uzmemo to u razmatranje. Da nekada naši stavovi mogu da budu podložni uticaju ne samo spoljne sredine, nego i onoga što neprimetno prihvatamo zdravo za gotovo. Jer naš način života kao i napredak dolaze do nas na način koji je nekada skoro nevidljiv i koji je tu da nam napravi neprimetnu razliku.
Zato je nauka jedna divna stvar – tu je da nam pruži rešenje, načine koji su totalno novi, da nam da uvide kao i sredstva. Na nama je da odlučimo kako i koliko to utiče na nas. Odgovornost je naša i takva da možemo samo putem samospoznaje da shvatimo kako da budemo sada i ovde, i tako sa punom svesnošnju prihvatimo sadašnji trenutak.