Darvinova Psihologija

path2

Kada je Darvin napisao svoju teoriju o Poreklu vrste, pretpostavio je da će ona
imati veliki uticaj na to kako se posmatra razvoj mozga i kako se menja ljudska
psiha kroz vreme i uslove. Što se potvrdilo kao tačno. Baš tako je i nastala
Evolutivna psihologija.

Ona sama po sebi nije odvojeni deo ili grana psihologije već predstavlja jedan
od načina gledanja na psihologiju iz nove perspektive. Bazirana se na četiri
premise:

1. Evolutivni procesi su izvajali telo i funkcionisanje tela, ali su takođe
oblikovali i mentalne procese.
2. Mnogi od njih su nastali kao najbolja rešenja za probleme koji su
doprinosili preživljavanju i reprodukciji.
3. Svi ti mehanizmi su i dalje aktivni, i čak i moderna sredina aktivira iste
one mehanizme koji su nastali u prošlosti u evoluciji. Dakle moderno
okruženje je legitimni okidač.
4. Zato je bitno da razumemo i perspektivu prošlosti i to kakav je trag
ostavila na naš razvoj, kao i to koju je adaptivnu funkciju imala.

Možda najkontroverzniji deo ove teorije jeste rasprava o tome kako su čak i
psihološki poremećaji vredni pažnje jer i oni imaju svoju adaptibilnu vrednost.
Po ovoj teoriji, u društvu uvek treba da postoje pojedinci koji će biti spremni
da naprave promenu, da imaju drugačiju percepciju realnosti. Sa druge strane,
depresija je na primer objašnjena kao šansa da pojedinac provede vreme u
miru i samoći i iz te perspektive sagleda najbolje rešenje. Otuđivanje je ujedno
i jedna od glavnih karakteristka depresije.

Ovaj pogled na psihologiju takođe govori o tome kako je i altruizam, koji se
smatra jednom od poželjnijih katakteristika, tu da nam u stvari pruži dodatne
resurse. Tačnije, kada pojedinac učini delo koje mu na prvi pogled ne donosi
nikakvu korist, to zapravo nije prava slika stvari. Ono što ova teorija
pretpostavlja jeste da je korist od dobročinstva okrenuta ka posledici,
odnosno onoga što ta osoba dobija jesu divljenje i zahvalnost društva, što
zapravo otvara mnoga vrata koja na prvu loptu nisu tako očigledna.

Zato, kao i ova grana, uvek možemo da biramo način na koji vidimo to što nam
se dešava. Pravo pitanje tada jeste kakva je moja reakcija u odnosu prema
evolutivnim i adaptivnim načelima onoga što se nalazi oko mene.

Leave your comment